SURA 2. EL-BEKARA * KRAVA

SURA 2. EL-BEKARA * KRAVA
1. Alif. Lam. Mim.
2. Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne,
3. One koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju salat i od onog èim smo ih
opskrbili, udjeljuju,
4. I one koji vjeruju u ono šta je objavljeno tebi i šta je objavljeno
prije tebe, a u Ahiret su oni sigurni.
5. Takvi su na Uputi od Gospodara njihovog, i ti takvi su uspješni.
6. Uistinu! Oni koji ne vjeruju - isto im je opominjao ih ili ih ne
opominjao - (oni) neæe vjerovati.
7. Zapeèatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima
njihovim je pokrivka; a imaæe oni kaznu užasnu.
8. I ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji”, a
oni nisu vjernici,
9. (Misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju - a ne varaju, izuzev
duše svoje, a ne opažaju.
10. U srcima njihovim je bolest. Pa - poveæava Allah njima bolest, a
imaæe oni kaznu bolnu za ono što lažu.
11. A kad im se kaže: “Ne pravite fesad na Zemlji”, govore: “Mi smo
samo mirotvorci.”
12. Zar nisu uistinu oni, oni mufsidi, ali ne opažaju?
13. I kad im se kaže: “Vjerujte kao što vjeruju ljudi”, govore: “Zar da
vjerujemo kao što vjeruju budale?” Zar nisu uistinu oni, oni budale,
ali ne znaju?
14. I kad sretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” A kad se osame
sa šejtanima svojim, kažu: “Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo.”
15. Allah se ruga njima i pušta ih da u pretjeranosti svojoj lutaju.
16. Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu, pa ne profitira
trgovina njihova i nisu upuæeni.
17. Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa pošto
osvijetli ono oko njega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u
tminama (pa oni) ne vide.
18. Gluhi, nijemi, slijepi su pa se ne povraæaju;
19. Ili kao kišni oblak s neba, u njemu tmine i grmljavina i sijevanje.
Stavljaju prste svoje u uši svoje zbog gromova, bojeæi se smrti; a
Allah je Onaj koji obuhvata nevjernike!
20. Gotovo da munja oduzme vidove njihove. Kad god im bljesne, poðu u
njoj, a kad im zamraèi, stanu. A da hoæe Allah, sigurno bi oduzeo sluh
njihov i vidove njihove. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik
moæi.
21. O ljudi! Obožavajte Gospodara vašeg koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se vi zaštitili;
22. Koji je za vas uèinio Zemlju ležištem, a nebo zdanjem; i spušta s
neba vodu, pa izvodi njome od plodova opskrbu za vas. Zato ne
postavljajte Allahu ravne, a vi znate.
23. A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte
suru sliènu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu
govorite.
24. Pa ako ne uèinite - a neæete uèiniti - tad se bojte vatre, one èije
æe gorivo biti ljudi i kamenje. Pripremljena je za nevjernike.
25. I obraduj one koji vjeruju i èine dobra djela, da æe oni imati
bašèe ispod kojih teku rijeke. Kad god budu opskrbljeni iz njih plodom
- opskrbom, reæi æe: “Ovo je ono èim smo bili opskrbljeni ranije”, a
biæe im dato tome slièno. I imaæe oni u njima družice èiste, i oni æe u
njima biti vjeèito.
26. Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac,
te ono što je iznad njega. Pa što se tièe onih koji vjeruju, ta znaju
da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tièe onih koji ne
vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime
mnoge i upuæuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike,
27. Oni koji krše zavjet Allahov nakon potvrde njegove, i sijeku ono
šta je Allah naredio da bude sjedinjeno i èine fesad na Zemlji. Ti
takvi su gubitnici.
28. Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio,
zatim æe vas usmrtiti! Potom æe vas oživiti, zatim æete Njemu biti
vraæeni.
29. On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se
usmjerio ka nebu, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj
stvari Znalac.
30. I kad reèe Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji æe
naèiniti na Zemlji halifu.” Rekoše: “Zar æeš naèiniti na njoj onog ko
æe fesad praviti na njoj i prolivati krv, a mi (Te) slavimo sa hvalom
Tvojom i svetost Ti klièemo?” Reèe: “Uistinu! Ja znam ono šta ne
znate.”
31. I pouèi Adema imenima - svakom od njih - zatim ih izloži melecima,
pa reèe: “Obavijestite Me o imenima ovih, ako ste iskreni.”
32. Rekoše:“Slava neka je Tebi! Nemamo mi znanja, izuzev šta si nas
nauèio. Uistinu! Ti, Ti si Znalac, Mudri.”
33. Reèe: “O Ademe! Obavijesti ih o imenima njihovim.” Pa pošto ih
obavijesti o imenima njihovim, reèe: ’Zar vam nisam rekao: ’Uistinu! Ja
znam nevidljivo nebesa i Zemlje. I znam šta objelodanjujete i šta
krijete.”
34. I kad rekosmo melecima: “Uèinite sedždu Ademu!” Tad padoše na
sedždu, izuzev Iblisa. Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.
35. I rekosmo: “O Ademe! Nastani se ti i žena tvoja u Džennetu i jedite
(plodove) iz njega obilno, gdje god hoæete; a ne približavajte se ovom
drvetu pa (da) budete od zalima.”
36. Tad uèini šejtan da njih dvoje iz njega pokliznu, te ih izvede iz
onog u èemu su bili. I rekosmo: “Siðite! Vi ste jedni drugima
neprijatelj; a imaæete vi na Zemlji prebivalište i uživanje neko
vrijeme.”
37. Pa primi Adem od Gospodara svog rijeèi, te mu oprosti. Uistinu! On,
On je Primalac pokajanja, Milosrdni.
38. Rekosmo: “Siðite iz njega svi! Pa sigurno æe vam doæi od Mene
Uputa, pa ko bude slijedio Uputu Moju, tad neæe biti straha nad njima i
neæe oni tugovati.
39. A oni koji ne budu vjerovali i poricali ajete Naše, takvi æe biti
stanovnici vatre; oni æe u njoj biti vjeèno.
40. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i ispunite zavjet Meni, ispuniæu zavjet vama, i Mene - ta Mene se
bojte!
41. I vjerujte u ono šta sam objavio - potvrðujuæi ono što je uz vas -
i ne budite prvi nevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu
malu i Mene - ta Mene se bojte,
42. I ne presvlaèite Istinu s neistinom, i ne skrivajte Istinu, a vi
znate.
43. I obavljajte salat i dajite zekat, i èinite ruku’ sa onima koji
èine ruku’.
44. Zar nareðujete ljudima dobroèinstvo, a zaboravljate duše svoje, a
vi èitate Knjigu? Pa zar ne shvatate?
45. I tražite pomoæ u strpljenju i salatu. A uistinu, to je teško,
izuzev skrušenima,
46. Koji znaju da æe oni sresti Gospodara svog i da æe se oni Njemu
vratiti.
47. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i da sam Ja odlikovao vas nad svjetovima,
48. I bojte se Dana (kad) neæe koristiti duša duši ništa, niti æe se
primiti od nje posredovanje, niti uzimati od nje nadomjestak, niti æe
oni biti pomognuti;
49. I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj
kazni, klali sinove vaše, a pošteðivali žene vaše. A u tom je bilo
veliko iskušenje od Gospodara vašeg.
50. I kad rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo
faraonovo i vi gledaste;
51. I kad odredismo Musau èetrdeset noæi, potom uzeste tele poslije
njega, a vi ste bili zalimi,
52. Zatim smo vam oprostili poslije toga, da biste vi zahvaljivali.
53. I kad dadosmo Musau Knjigu i Furkan, da biste se vi uputili;
54. I kad reèe Musa narodu svom: “O narode moj! Uistinu, vi ste uèinili
zulm dušama svojim, vašim uzimanjem teleta. Zato se pokajte Tvorcu
svom, te ubijte duše svoje.” To je najbolje za vas kod Tvorca vašeg,
zato æe vam oprostiti. Uistinu! On, On je Primalac pokajanja,
Milosrdni.
55. I kad rekoste: “O Musa! Neæemo ti vjerovati dok ne vidimo Allaha
otvoreno.” Tad vas je udario grom, a vi ste gledali;
56. Zatim smo vas podigli poslije smrti vaše, da biste vi zahvaljivali.
57. I zasjenili smo vas oblakom (bijelim), i spustili na vas mennu i
prepelice. “Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili.” I nisu
uèinili zulm Nama, nego su èinili zulm dušama svojim.
58. I kad rekosmo: “Uðite u ovaj grad pa jedite u njemu gdje god
hoæete, obilno, i uðite na kapiju sa sedždom i recite: “Hitta” -
oprostiæemo vam greške vaše i poveæaæemo dobroèiniteljima.
59. Tad su zamijenili oni koji su èinili zulm rijeè drugom koja im je
reèena, pa smo spustili na one koji su èinili zulm kaznu s neba, zato
što su griješili.
60. I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: “Udri
štapom svojim kamen!” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je
znalo svako pleme pojilište svoje. “Jedite i pijte iz opskrbe Allahove,
i ne èinite zlo na zemlji, (postavši) mufsidi.”
61. I kad rekoste: “O Musa! Neæemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za
nas Gospodara svog (da) nam iznikne (nešto) od onog èime raða zemlja -
od povræa njenog i krastavaca njenih i žita njenog i leæe njene i luka
njenog.” Reèe: “Hoæete li zamijeniti ono što je bolje, onim što je
lošije? Siðite u Misr pa æete uistinu vi imati šta ste tražili.” I
pogodi ih poniženje i bijeda, a navukli su srdžbu od Allaha. To stoga
što oni nisu vjerovali u ajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez
prava; To stoga što nisu slušali, a prevršivali su.
62. Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i kršæani i Sabijci -
ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i èini dobro - pa imaæe oni
nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i bez straha nad sobom æe biti i
neæe oni žaliti.
63. I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite èvrsto
šta smo vam dali i sjeæajte se onog šta je u njemu, da biste se vi
zaštitili.”
64. Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove
prema vama i milosti Njegove, sigurno biste bili od gubitnika.
65. I doista ste znali one izmeðu vas koji su prekršili (stvari) sebta,
pa smo im rekli: “Budite majmuni prezreni!”
66. Pa smo uèinili to primjerom za ono ispred tog i ono iza tog, i
poukom bogobojaznima.
67. I kad reèe Musa narodu svom: “Uistinu! Allah vam nareðuje da
zakoljete kravu.” Rekoše: “Zar æeš nas uzeti izrugivanju?” Reèe:
“Tražim zaštitu u Allaha, da ne budem od neznalica.”
68. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog, da nam objasni kakva je ona.”
Reèe: “Doista, On kaže: ’Uistinu, to je krava ni stara ni mlada;
srednja, izmeðu toga. Zato uèinite šta vam se nareðuje.”
69. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni, kakva je boja
njena”. Reèe: “Doista, On kaže: ’Uistinu, to je žuta krava. Svijetla je
boja njena, raduje posmatraèe.”
70. Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni kakva je ona.
Uistinu, krave su za nas sliène, a uistinu mi æemo, ako htjedne Allah,
biti upuæeni.”
71. Reèe: “Doista, On kaže: ’Uistinu ta krava nije podvrgnuta oranju
zemlje niti natapanju usjeva. Besprijekorna je, bez mahane na sebi.”
Rekoše: “Sad si iznio istinu.” Tad je zaklaše i jedva (to) uèiniše.
72. I kad ubiste dušu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je
iznio ono šta ste krili -
73. Tad rekosmo: “Udarite ga dijelom njenim!” Tako oživljava Allah
mrtve, a pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili.
74. Zatim su otvrdla srca vaša poslije toga, te su ona bila kao kamen
ili jaèe tvrdoæe. A uistinu, od kamena (postoji) onaj iz kojeg izviru
rijeke, i uistinu od njega (postoji) onaj što raspukne, pa izbija iz
njega voda, i uistinu, od njega (postoji) onaj što pada iz straha od
Allaha. A nije Allah nemaran za ono šta radite.
75. Pa zar žudite da vam vjeruju, a veæ je grupa njih slušala Rijeè
Allahovu, zatim su je iskrivljavali nakon što bi je shvatili, a oni
znaju.
76. I kad sretnu one koji vjeruju, kažu: “Vjerujemo”, a kad se osame
jedni s drugima, govore: “Prièate li im o onom šta vam je otkrio Allah,
da biste se vi prepirali o tome kod Gospodara vašeg.” Pa zar ne
razumijete?
77. A zar ne znaju da Allah zna šta skrivaju i šta otkrivaju?
78. I od njih (ima) neukih, ne znaju Knjigu, jedino želje, a oni samo
nagaðaju.
79. Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je
od Allaha”, da bi stekli time cijenu malu. Pa teško njima zbog onog šta
pišu ruke njihove, i teško njima zbog onog šta zaraðuju!
80. I govore: “Neæe nas doticati vatra, izuzev nekoliko dana.” Reci:
“Jeste li primili od Allaha obeæanje? Pa neæe prekršiti Allah obeæanje
Svoje; ili govorite protiv Allaha šta ne znate?”
81. Svakako! Ko stekne zlodjelo i opkoli ga pogreška njegova - pa takvi
æe biti stanovnici vatre; oni æe u njoj biti vjeèito.
82. A oni koji vjeruju i rade dobra djela, takvi æe biti stanovnici
Dženneta; oni æe u njemu biti vjeèito.
83. I kad uzesmo zavjet sinova Israilovih: “Neæete obožavati, izuzev
Allaha, a roditeljima dobro (èiniti) i rodbini i siroèadi i siromasima,
i govoriti ljudima dobro, i obavljati salat i davati zekat.” Zatim ste
se okrenuli, izuzev malo vas, i vi ste odvraèeni.
84. I kad uzesmo zavjet vaš: “Neæete prolijevati krv svoju i neæete se
protjerivati iz kuæa vaših.” Zatim ste potvrdili, a vi svjedoèite.
85. Zatim ste se vi takvi ubijali i protjerali grupu vas iz kuæa
njihovih, pomagali ste protiv njih grijehom i neprijateljstvom. A ako
vam doðu kao zarobljenici, otkupljujete ih, a njihovo protjerivanje -
to vam je zabranjeno. Pa zar vjerujete u dio Knjige, a ne vjerujete u
dio? Pa šta je plaæa onom od vas ko to èini, sem poniženje u životu
Dunjaa, a na Dan kijameta biæe vraæen najžešæoj kazni. A nije Allah
nemaran za ono šta radite.
86. Takvi su oni koji su kupili život Dunjaa Ahiretom, zato se neæe
njima olakšati kazna, niti æe oni biti pomognuti.
87. I doista smo dali Musau Knjigu i slali iza njega poslanike. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. Zar
se ne biste, kad god bi vam poslanik donio ono što ne žele duše vaše,
uzoholili? Tad biste grupu porekli, a grupu poubijali.
88. I rekoše: “Naša srca su omoti.” Naprotiv, prokleo ih je Allah zbog
nevjerovanja njihovog - pa malo što vjeruju!
89. Pa pošto im doðe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih -
a prije su tražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju - pa pošto im doðe
šta prepoznaju, ne povjerovaše u njega. Zato neka je prokletstvo
Allahovo nad nevjernicima.
90. Jadno je ono za što su prodali duše svoje: da ne vjeruju u ono šta
je objavio Allah, iz zavisti što objavljuje Allah iz dobrote Svoje,
kome hoæe od robova Svojih. Pa su navukli srdžbu na srdžbu; a imaæe
nevjernici kaznu prezrenu.
91. I kad im se kaže: “Vjerujte u ono šta je objavio Allah”, kažu:
“Vjerujemo u ono šta je objavljeno nama”, a ne vjeruju u ono iza toga,
a to je Istina koja potvrðuje ono uz njih. Reci: “Pa zašto ste ubijali
vjerovjesnike Allahove ranije, ako ste bili vjernici?”
92. I doista vam je došao Musa s dokazima jasnim; zatim ste uzeli tele
poslije njega, i vi ste bili zalimi.
93. I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite èvrsto
šta smo vam dali i slušajte.” Rekoše: “Èuli smo, a neæemo poslušati.” I
upilo se u srca njihova tele s nevjerovanjem njihovim. Reci: “Jadno je
ono što vam nareðuje vjerovanje vaše, ako ste vjernici.”
94. Reci: “Ako je za vas kuæa Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi,
tad zaželite smrt, ako ste govornici istine.”
95. A neæe je zaželiti nikada, zbog onog šta su pripravile ruke
njihove; a Allah je Znalac zalima.
96. I sigurno æeš ih naæi pohlepnijim ljudima prema življenju i od onih
koji pridružuju. Volio bi pojedinac njihov da živi hiljadu godina. A da
poživi, ne bi on bio udaljen od kazne. A Allah je Vidilac onog što
rade.
97. Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?” Pa uistinu on ga spušta na srce
tvoje, s dozvolom Allahovom, potvrðujuæi ono ispred njega, i Uputu i
radosnu vijest vjernicima.
98. Ko je neprijatelj Allahu i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim
i Džibrilu i Mikalu? Pa uistinu! Allah je neprijatelj nevjernicima!
99. I doista smo ti objavili ajete jasne, a u njih neæe vjerovati samo
grješnici.
100. Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina izmeðu njih.
Naprotiv, veæina njih ne vjeruje.
101. I pošto im je došao Poslanik od Allaha, potvrðujuæi ono što je uz
njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu
iza leða svojih, kao da oni ne znaju.
102. I slijede šta su kazivali šejtani protiv carstva Sulejmanovog. A
nije nevjerovao Sulejman; meðutim šejtani nisu vjerovali uèeæi ljude
sihru i onom šta je spušteno dvojici meleka u Babilu, Harutu i Marutu.
A nisu uèili nikoga dok ne bi rekli: “Mi smo samo iskušenje, zato nemoj
nevjerovati.” Pa su uèili od njih dvojice ono èime æe prouzroèiti
razdvajanje izmeðu muža i žene njegove. A nisu oni štetili time nikome,
izuzev s dozvolom Allahovom. I uèili su šta æe im štetiti, a neæe im
koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje - sigurno on neæe
imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto su prodali
duše svoje, kad bi znali.
103. A da su oni vjerovali i bojali se, sigurno bi nagrada od Allaha
bila bolja, kad bi znali!
104. O vi koji vjerujete! Ne govorite: “Ra’ina!” - a govorite
“Unzurna!” i slušajte. A nevjernici æe imati kaznu bolnu.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju izmeðu sljedbenika Knjige niti mušrici
da vam se spusti ikakvo dobro od Gospodara vašeg. A Allah odabire
milosti Svojoj koga hoæe; i Allah je Posjednik dobrote velièanstvene.
106. Ne uklonimo nijedan ajet, niti ga uèinimo zaboravljenim, (a da ne)
donesemo bolji od njega ili njemu slièan. Zar ne znaš da je Allah nad
svakom stvari Posjednik moæi?
107. Zar ne znaš da Allahu- Njemu pripada vlast nebesa i Zemlje? A
nemate vi mimo Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagaèa.
108. Zar želite da pitate Poslanika svog, kao što je pitan Musa ranije?
A ko zamijeni nevjerovanjem vjerovanje, tad je doista izgubio ravni
put.
109. Voljeli bi mnogi od sljedbenika Knjige da vas povrate nakon
vjerovanja vašeg, u nevjernike, zavišæu iz duša svojih, nakon što im je
postala jasna Istina. Pa oprostite i prijeðite, dok Allah ne doðe s
naredbom Svojom. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moæi.
110. I obavljajte salat i dajite zekat. A šta pripravite za duše vaše
od dobrog, naæi æete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog što radite
Vidilac.
111. I govore: “Uæi æe u Džennet jedino onaj ko je jevrej ili
kršæanin.” To su želje njihove! Reci: “Donesite dokaz svoj, ako ste
govornici istine!”
112. Svakako! Ko preda lice svoje Allahu i on bude dobroèinitelj, pa
imaæe on nagradu svoju kod Gospodara svog; i neæe biti straha nad
njima, niti æe oni žaliti.
113. I kažu jevreji: “Nisu kršæani ni na èemu”, i kažu kršæani: “Nisu
Jevreji ni na èemu”, a oni èitaju Knjigu. Tako su govorili oni koji ne
znaju - poput govora njihovog. Pa presudiæe Allah meðu njima na Dan
kijameta o onom u èemu su se razilazili.
114. A ko je nepravedniji od onog ko zabranjuje mesdžide Allahove, da
se spominje u njima ime Njegovo i trudi se na rušenju njihovom? Takvi -
nije za njih da ulaze u njih, izuzev prestrašeni. Imaæe oni poniženje
na Dunjau i imaæe oni na Ahiretu kaznu strahovitu.
115. A Allahov je istok i zapad. Pa kud god se okrenete, pa tamo je
lice Allahovo. Uistinu! Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
116. I govore: “Uzeo je Allah dijete.” Slava neka je Njemu! Naprotiv,
Njemu pripada šta je na nebesima i Zemlji. Sve je Njemu pokorno.
117. Zaèetnik nebesa i Zemlje! A kad odluèi stvar, tad samo kaže tome:
“Budi”, tad biva.
118. I govore oni koji ne znaju: “Zašto ne govori s nama Allah ili nam
ne doðe znak.” Tako su govorili oni prije njih - poput govora njihovog:
slièna su srca njihova. Doista smo objasnili znakove ljudima koji su
sigurni.
119. Uistinu! Mi smo poslali tebe s Istinom, (kao) donosioca radosnih
vijesti i opominjaèa. A neæeš biti pitan o stanovnicima džehima.
120. I neæe biti zadovoljni tobom jevreji ni kršæani, dok ne budeš
slijedio millet njihov. Reci: “Uistinu! Uputa Allahova - to je Uputa.”
A ako bi slijedio strasti njihove, nakon što ti je došlo nešto znanja,
ne bi ti imao od Allaha nikakva zaštitnika, niti pomagaèa.
121. Oni kojima smo dali Knjigu, uèe je ispravnim uèenjem njenim. Takvi
vjeruju u nju. A ko ne vjeruje u nju - pa ti takvi su gubitnici.
122. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario
i da sam Ja bio odlikovao vas nad svjetovima.
123. I bojte se Dana kad neæe koristiti duša duši nimalo, niti æe se
primiti od nje nadoknada, i neæe joj koristiti posredovanje, niti æe
oni biti pomognuti.
124. I kad je kušao Ibrahima Gospodar njegov rijeèima, pa ih je
ispunio. Reèe: “Uistinu! Ja sam Taj koji je uèinio tebe imamom
ljudima.” Reèe: “A od potomstva mog?” (Allah) reèe: “Moje obeæanje neæe
doseæi zalime.”
125. I kad smo uèinili Kuæu stjecištem ljudima i sigurnošæu, i: “Uzmite
stajalište Ibrahimovo musallom”, i naložili Ibrahimu i Ismailu:
“Oèistite Kuæu Moju za one koji èine tawwaf i one koji obavljaju itikaf
i one koji èine ruku’, i one koji èine sedždu.”
126. I kad reèe Ibrahim: “Gospodaru moj! Uèini ovaj grad sigurnim i
opskrbi stanovnike njegove (raznim) plodovima, onog od njih ko vjeruje
u Allaha i Dan posljednji.” (Allah) reèe: “A ko ne vjeruje - pa daæu da
malo uživa, zatim æu ga natjerati u kaznu vatrom”, a loše li je
dolazište!
127. I kad je podizao Ibrahim temelje Kuæe i Ismail: “Gospodaru naš!
Primi od nas. Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji èuje, Znalac.
128. Gospodaru naš! I uèini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva
našeg ummet predan Tebi. I pokaži nam obrede naše i oprosti nam.
Uistinu! Ti, Ti si Primalac pokajanja, Milosrdni.
129. Gospodaru naš! I podigni meðu njima poslanika od njih, da im uèi
ajete Tvoje i pouèi ih Knjizi i mudrosti i oèisti ih. Uistinu! Ti, Ti
si Moæni, Mudri.”
130. A ko ne želi millet Ibrahimov, do onaj ko zabudali dušu svoju? I
doista, odabrali smo njega na Dunjau, a uistinu, on æe na Ahiretu biti
od pravednih.
131. Kad reèe njemu Gospodar njegov: “Predaj se!” Reèe: “Predajem se
Gospodaru svjetova.”
132. I naložio je to Ibrahim sinovima svojim, i Jakub: “O sinovi moji!
Uistinu je Allah odabrao za vas vjeru, pa umrite vi jedino kao
muslimani.”
133. Zar ste bili svjedoci kad doðe Jakubu smrt, kad reèe sinovima
svojim: “Šta æete obožavati poslije mene?” Rekoše: “Obožavaæemo Boga
tvog i Boga predaka tvojih, Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Boga Jedinog i
mi æemo Njemu biti predani.”
134. Taj ummet je veæ nestao. Njegovo je šta je zaradio, a vaše šta ste
zaradili, i neæete biti pitani za ono šta su radili.
135. I govore: “Budite jevreji ili Nazarenci, bit æete upuæeni.” Reci:
“Naprotiv, millet Ibrahima hanife.” A nije bio od mušrika.
136. Recite: “Vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama, i ono
što je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i plemenima i
ono što je dato Musau i Isau, i što je dato vjerovjesnicima od
Gospodara njihovog. Ne pravimo razliku izmeðu ijednog od njih, i mi smo
Njemu pokorni.”
137. Pa ako budu vjerovali u slièno onom u što vjerujete, tad su se
doista uputili. A ako se okrenu, tad su samo oni u raskolu. Pa dovoljan
æe ti biti protiv njih Allah; a On je Onaj koji èuje, Znalac.
138. Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem? A mi smo
Njegovi obožavatelji.
139. Reci: “Zar raspravljate s nama o Allahu, a On je naš Gospodar i
vaš Gospodar? I nama pripadaju djela naša, a vama djela vaša, i mi smo
Njemu odani.”
140. Zar govorite: “Uistinu, Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i
plemena, bili su jevreji ili kršæani?” Reci: “Da li ste vi najbolji
znalac ili Allah?” A ko je nepravedniji od onog ko skriva kod sebe
svjedoèanstvo od Allaha? A nije Allah nemaran prema onom šta radite.
141. Ta zajednica je veæ nestala; njeno je šta je zaslužila, a vaše šta
ste zaslužili. I neæete biti pitani za ono šta su radili.
142. Budale izmeðu ljudi æe reæi: “Šta ih je odvratilo od kible njihove
- one na kojoj su bili?” Reci: “Allahov je istok i zapad, upuæuje koga
hoæe putu pravom.”
143. I tako smo vas uèinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci
protiv ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok. I naèinili smo kiblu -
onu za koju si - jedino da razaznamo ko slijedi Poslanika, od onog ko
æe se okrenuti na petama svojim. A sigurno je teško, osim onima koje je
uputio Allah. I neæe Allah dati da propadne vjerovanje vaše. Uistinu,
Allah je ljudima Samilostan, Milosrdan.
144. Doista vidimo okretanje lica tvog nebu. Pa sigurno æemo te
okrenuti kibli kojom si zadovoljan. Zato okreni lice svoje prema
Mesdžidul-haramu. I ma gdje bili okreæite lica svoja u pravcu njega. A
uistinu, oni kojima je data Knjiga, znaju da je to Istina od Gospodara
njihovog. A nije Allah nemaran prema onom šta rade.
145. I kad bi donio onima kojima je data Knjiga svaki znak, ne bi
slijedili kiblu tvoju. A neæeš ti biti sljedbenik kible njihove, i neæe
oni biti sljedbenici kible drugih. A ako bi slijedio želje njihove,
nakon što ti je došlo nešto znanja, uistinu bi ti tad bio od zalima.
146. Oni kojima smo dali Knjigu prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove
svoje. A uistinu, skupina njih krije Istinu, a oni znaju.
147. Istina je od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca.
148. Za svakog ima smjer kojem se on okreæe. Zato se natjeèite dobrim
djelima. Gdje god bili, dovešæe vas Allah sve. Uistinu! Allah je nad
svakom stvari Posjednik moæi.
149. I odakle god izaðeš, ta okreni lice svoje u pravcu Mesdžidulharama.
A doista, to je Istina od Gospodara tvog. A nije Allah nemaran
prema onom šta radite.
150. I otkud god izaðeš, pa okreni lice svoje u pravcu Mesdžidulharama.
I ma gdje bili, ta okreæite lica svoja u pravcu njega, da ne bi
imali ljudi izgovor protiv vas, izuzev onih od njih koji èine zulm -
zato se ne bojte njih, a bojte se Mene - da bih upotpunio blagodat
Svoju prema vama i da biste se vi uputili.
151. Kao što smo poslali meðu vas Poslanika od vas - uèi vam ajete Naše
i èisti vas i uèi vas Knjizi i mudrosti, i uèi vas onom šta niste
znali.
152. Zato se sjetite Mene, sjetiæu se vas, i zahvaljujte Mi i ne
nijeèite Me!
153. O vi koji vjerujete! Tražite pomoæ u strpljenju i salatu. Uistinu!
Allah je sa strpljivima.
154. I ne recite za onog ko je ubijen na putu Allahovom: “Mrtvi su!”
Naprotiv, živi su, meðutim ne opažate.
155. A sigurno æemo vas iskušavati, malo strahom i glaðu i gubljenjem
imetaka i duša i plodova. A obraduj strpljive,
156. Koji, kad ih zadesi nesreæa kažu: “Uistinu, mi smo Allahovi i
uistinu, mi smo Njemu povratnici.”
157. Nad tim takvima su salawati Gospodara njihovog i milost, a takvi -
oni su upuæeni.
158. Uistinu! Safa i Merwa su od znakova Allahovih. Zato ko hodoèasti
Kuæu ili obavi umru, tad mu nije grijeh da tawafi njih dvoje. A ko
dobrovoljno uèini dobro, pa uistinu, Allah je Zahvalni, Znalac.
159. Uistinu, oni koji skrivaju šta smo objavili od dokaza jasnih i
Upute, nakon što smo to objasnili ljudima u Knjizi - takve æe prokleti
Allah i prokleæe ih oni koji proklinju,
160. Izuzev onih koji se pokaju i poprave i obejane - pa to su ti
kojima opraštam; a Ja sam Primalac pokajanja, Milosrdni.
161. Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, na tim
takvima je prokletstvo Allahovo, i meleka i ljudi svih.
162. Vjeèno æe biti u njemu. Neæe im se olakšati kazna, niti æe im biti
odloženo.
163. A vaš Bog je Bog Jedini!, nema boga osim Njega, Milostivog,
Milosrdnog.
164. Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje, i promjeni noæi i dana, i
plovilu koje plovi morem sa onim što koristi ljudima, i onom šta spušta
Allah od vode s neba, pa oživljava njome zemlju nakon mrtvila njenog -
a rasijao je po njoj svaku živoinu - i promjeni vjetrova i oblacima
potèinjenim izmeðu neba i zemlje - znaci su za ljude koji shvataju.
165. I od ljudi je ko uzima rivale (Allahu) pored Allaha, vole ih kao
voljenjem Allaha. A oni koji vjeruju, jaèe su ljubavi prema Allahu. A
kad bi (mogli) vidjeti oni koji su èinili zulm, kad ugledaju kaznu, da
æe moæ biti Allahova sva i da æe Allah biti žestoke kazne...
166. Kad se odreknu oni koji su bili slijeðeni, onih koji su slijedili,
i vide kaznu, i presjeku im se veze,
167. I reknu oni koji su slijedili: “Da nam je povratak, pa da ih se
odreknemo kao što su se odrekli nas.” Eto tako æe im pokazati Allah
djela njihova (kao) žalosti za njih. I neæe oni biti ti koji æe izaæi
iz vatre.
168. O ljudi! Jedite od onog šta je na zemlji dopušteno, dobro; i ne
slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
169. Samo vam nareðuje zlo i razvrat, i da govorite protiv Allaha šta
ne znate.
170. I kad im se kaže: “Slijedite šta je objavio Allah”, govore:
“Naprotiv, slijedimo ono na èemu smo zatekli oèeve naše.” Zar?, mada
oèevi njihovi nisu shvatali ništa, niti su slijedili Uputu!
171. A primjer onih koji ne vjeruju je kao primjer onog ko vièe ono šta
èuje samo zov i viku. Gluhi su, nijemi, slijepi, zato oni ne shvataju.
172. O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojima smo vas
opskrbili, i zahvaljujte Allahu, ako Njega obožavate.
173. Jedino vam zabranjuje lešinu i krv i meso svinje, i ono nad èim je
zazvan drugi, a ne Allah. Pa ko bude natjeran, bez želje i
pretjerivanja, tad mu nije grijeh. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
174. Uistinu, oni koji skrivaju šta je objavio Allah od Knjige i
prodaju to za cijenu malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I neæe
govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti æe ih oèistiti; a imaæe
oni kaznu bolnu.
175. Takvi su oni koji su kupili zabludu Uputom i kaznu oprostom. Pa
kako su strpljivi oni nad vatrom?
176. To zato što je Allah objavio Knjigu s Istinom. A uistinu, oni koji
se razilaze o Knjizi, u raskolu su dalekom.
177. Nije vrlina da okreæete lica svoja prema Istoku i Zapadu, nego je
vrlina ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i
vjerovjesnike; i daje imetak za ljubav Njegovu rodbini i siroèadi i
siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; i obavlja salat i daje
zekat; i koji budu ispunjavali obeæanje svoje kad obeæaju, i strpljivi
u bijedi i nevolji i vremenu kuraži. Takvi su oni koji su istiniti, a
ti takvi su bogobojazni.
178. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubojstvo:
slobodan za slobodnog, i rob za roba i žensko za žensko. Pa onom kome
oprosti brat njegov nešto, tad je nastavak uljudan i podmirenje njemu
sa dobroèinstvom. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. Pa ko
prevrši nakon ovog, ta imaæe on kaznu bolnu.
179. A vama je u odmazdi život, o posjednici razuma, da biste se vi
zaštitili.
180. Propisuje vam se: kad se približi nekom od vas smrt, a ostavlja
hajr, oporuka je na dvoje roditelja i rodbinu pristojno; dužnost je
bogobojaznih.
181. Pa ko je zamijeni nakon što ju je èuo - grijeh toga je samo na
onima koji je mijenjaju. Uistinu! Allah je Onaj koji èuje, Znalac.
182. A ko se boji skretanja ili grijeha oporuèitelja, te ih izmiri, pa
nema mu grijeha. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
183. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan
onima prije vas, da biste se vi zaštitili,
184. Odreðen broj dana. Pa ko od vas bude bolestan ili na putovanju,
tad (isti) broj drugih dana. A koji ga (jedva) podnose, fidja je
hranjenje siromaha. Pa ko dobrovoljno uèini dobro - pa to je bolje za
njega. A da postite - bolje je za vas, kad biste znali!
185. Mjesec ramadan je taj u kojem je spušten Kur’an, Uputa ljudima i
jasni dokazi Upute i Furkan. Pa ko bude prisutan od vas (u tom)
mjesecu, tad neka ga posti. A ko bude bolestan ili na putovanju, tad
(isti) broj drugih dana. Allah vam želi lahkoæu, a ne želi vam teškoæu,
i da ispunite broj, i da velièate Allaha što vas je uputio, i da biste
vi zahvaljivali.
186. A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu Ja sam blizu!
Odazivam se dowi molitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i
neka vjeruju u Mene, da bi se oni ispravno usmjerili.
187. Dopušta vam se (u) noæi posta refes sa ženama vašim. One su odjeæa
vaša, a vi ste odjeæa njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali duše
svoje pa je primio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato im sada
pristupajte i tražite šta je propisao Allah za vas. I jedite i pijte
dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore - zatim
ispunite post do noæi. A ne pristupajte im i (kad) vi budete povuèeni u
mesdžidima; to su granice Allahove, zato im se ne približujte. Tako
objašnjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se oni pobojali.
188. I ne jedite imetke vaše izmeðu sebe iprazno, i ne nudite ga
sudijama da biste pojeli dio imetaka ljudi grješno, a vi znate.
189. Pitaju te o mlaðacima - reci: “Oni su odreðena vremena za ljude i
hadždž.” A nije vrlina da ulazite u kuæe s leða njihovih, nego je
vrlina ko se boji. I ulazite u kuæe na vrata njihova, i bojte se Allaha
da biste vi uspjeli.
190. I borite se na putu Allahovom protiv onih koji se bore protiv vas,
a ne prekoraèujte. Uistinu! Allah ne voli one koji prevršuju.
191. I ubijajte ih gdje god ih naðete, i istjerajte ih odakle god
istjeruju vas. A fitneluk je gori od ubijanja. I ne borite se protiv
njih kod Mesdžidul-harama, dok se ne budu borili protiv vas u njemu. Pa
ako budu borili protiv vas, tad ih ubijajte. Takva je plaæa
nevjernicima.
192. Pa ako prestanu, pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
193. I borite se protiv njih dok ne bude (više) fitneluka i ne bude
vjera Allahova. Pa ako prestanu, tad nema neprijateljstva, izuzev prema
zalimima!
194. Mjesec sveti za mjesec sveti, i (za) svetinje je odmazda. Pa onog
ko napadne vas, tad napadnite (i vi) njega, slièno kao što vas je
napao. I bojte se Allaha i znajte da je Allah uz bogobojazne.
195. I trošite na putu Allahovom, a ne bacajte se rukama svojim u
propast; i èinite dobro. Uistinu! Allah voli dobroèinitelje.
196. I obavljajte hadždž i umru radi Allaha! Pa ako budete sprijeèeni,
tad (zakoljite) šta je dostupno od kurbana, i ne brijte glave svoje dok
ne stigne kurban odredištu svom. Pa ko od vas bude bolestan ili on
imadne bol glave svoje, tad je iskup post ili sadaka ili kurban. Pa kad
budete sigurni, onda ko se zadovolji umrom do hadždža, tad (neka
zakolje) šta je dostupno od kurbana. Pa ko ne naðe, tad je post tri
dana na hadždžu i sedam kad se vratite: to je deset ukupno. To je za
onog èija porodica nije prisutna u Mesdžidul-haramu. I bojte se Allaha
i znajte da je Allah žestok kaznom.
197. Hadždž je u mjesecima poznatim, pa ko se u njima obaveže za
hadždž, tad nema refesa i nema griješenja, niti svaðe na hadždžu. A šta
uèinite od dobrog, zna ga Allah. I snabdijte se; pa uistinu, najbolja
oprema je bogobojaznost - i bojte se Mene, o posjednici razuma!
198. Nije vam grijeh da tražite blagodat od Gospodara vašeg. Zato kad
pohrlite sa Arefata, tad spominjite Allaha kod Meš’aril-harama. I
spominjite Ga kao što vas je uputio, mada ste prije toga bili od
zalutalih.
199. Zatim pohrlite otkud hrle ljudi, i tražite oprost od Allaha.
Uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
200. Pa kad završite obrede svoje tad spominjite Allaha kao vašim
spomenom otaca vaših ili jaèim spomenom. Ta od ljudi je ko govori:
“Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau”, a neæe biti za njega na Ahiretu
nikakva udjela.
201. I od njih je ko govori: “Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau dobro i
na Ahiretu dobro i saèuvaj nas kazne vatrom.”
202. Ti takvi æe imati udio od onog šta su zaslužili; a Allah je brz
obraèunom.
203. I spominjite Allaha u danima nabrojanim. Pa ko požuri u dva dana,
pa nije mu grijeh. A ko ostane, pa nije grijeh onom ko se boji. I bojte
se Allaha i znajte da æete vi Njemu biti sabrani.
204. I od ljudi je onaj èiji te govor zadivljuje u životu Dunjaa, i
poziva svjedokom Allaha za ono što je u srcu njegovom, a on je
najzagriženiji od protivnika -
205. I kad se okrene, brza po zemlji, da bi èinio fesad na njoj i
uništio usjev i priplod; a Allah ne voli fesad.
206. I kad mu se kaže: “Boj se Allaha!”, obuzme ga snaga grijeha. Zato
je njemu dovoljan Džehennem; a doista je loše odmorište!
207. I izmeðu ljudi je ko prodaje dušu svoju tražeæi zadovoljstvo
Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim.
208. O vi koji vjerujete! Stupite u mir svi i ne slijedite korake
šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
209. Pa ako posrnete nakon što su vam došli dokazi jasni, tad znajte da
je Allah Moæni, Mudri.
210. Da li samo èekaju da im doðe Allah u tminama oblaka i meleci, i
bude stvar svršena? A Allahu se vraæaju stvari.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnog znaka dali. A ko
izmijeni blagodat Allahovu nakon što mu je došla, pa uistinu Allah je
žestok kaznom.
212. Uljepšan je život Dunjaa onima koji ne vjeruju i izruguju se onima
koji vjeruju. A oni koji se boje, biæe iznad njih na Dan kijameta. A
Allah opskrbljuje koga hoæe bez raèuna.
213. Bili su ljudi zajednica jedna, pa je slao Allah vjerovjesnike,
donosioce radosnih vijesti i opominjaèe, i objavljivao uz njih Knjigu s
Istinom, da sudi ljudima o onome u èemu su se razilazili. A nisu se
razilazili o njoj, izuzev oni kojima je ona data, nakon što su im došli
jasni dokazi, zavišæu meðusobnom. Pa je uputio Allah one koji su
vjerovali onom u èemu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a
Allah upuæuje koga hoæe putu pravom.
214. Zar mislite da æete uæi u Džennet, a još vam nije došao primjer
onih koji su prošli prije vas. Snalazile su ih bijeda i nevolja i bili
su potresani dok je govorio poslanik i oni koji su vjerovali s njim:
“Kad æe pomoæ Allahova?” Zar nije uistinu Allahova pomoæ blizu!
215. Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: “Ono šta trošite od dobra, pa
(to je) za dvoje roditelja i rodbinu i siroèad i siromahe i sina puta.”
A šta uradite od dobrog, pa uistinu - Allah je o tome Znalac.
216. Propisuje vam se borba, a ona ja za vas odvratnost. I moguæe je da
nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguæe je da volite nešto, a to
je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u
njemu je velik (grijeh).” A odvraæanje od puta Allahovog i nevjerovanje
u Njega, i Mesdžidul-harama i progon stanovnika njegovih iz njega -
veæe je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja. I neæe se prestati
boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako mognu. A ko od
vas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima æe
propasti djela njihova na Dunjau i Ahiretu i takvi æe biti stanovnici
vatre, oni æe u njoj biti vjeèito.
218. Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom
- takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
219. Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: “U njima dvoma je grijeh
veliki i korist za ljude, a grijeh njihov je veæi od koristi njihove.”
Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: “Višak.” Tako Allah objašnjava vama
znakove, da biste vi razmišljali,
220. O Dunjau i Ahiretu. I pitaju te o siroèadi. Reci: “Sreðivanje
(prilika) za njih je najbolje.” A ako se izmiješate s njima, pa braæa
su vaša. A Allah razaznaje smutljivca od dobroèinitelja. A da je htio
Allah, sigurno bi vas preopteretio. Uistinu! Allah je Moæni, Mudri.
221. I ne ženite mušrikinje, dok ne budu vjerovale. A sigurno je
robinja vjernica bolja od idolopoklonke, makar vas zadivljavala. I ne
ženite mušrike (vašim ženskima), dok ne budu vjerovali. A sigurno je
rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vas zadivljavao. Takvi
pozivaju vatri, a Allah poziva Džennetu i oprostu s dopuštenjem Svojim
i objašnjava znakove Svoje ljudima, da bi se oni podsjetili.
222. I pitaju te o menstruaciji. Reci: “To je neprijatnost.” Zato se
udaljite od žena u menstruaciji i ne približujte im se dok se ne
oèiste. Pa kad se oèiste, tad im prilazite kako vam je odredio Allah.
Uistinu, Allah voli pokajanike i voli èiste.
223. Žene vaše su njiva vaša, zato prilazite njivi svojoj kako hoæete,
i pripravite za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da æete Ga vi
susresti; a obraduj vjernike.
224. I ne èinite Allaha zaprekom za zakletve vaše, da ne biste èinili
dobro i bili bogobojazni i mirili ljude. A Allah je Onaj koji èuje,
Znalac.
225. Neæe vas kazniti Allah zbog nehotiènog u zakletvama vašim.
Meðutim, kazniæe vas za ono šta su zaslužila srca vaša. A Allah je
Oprosnik, Blagi.
226. Oni koji se zakunu ženama svojim, èekat æe èetiri mjeseca; pa ako
se povrate, pa uistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni.
227. A ako se odluèe na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji èuje,
Znalac.
228. A raspuštenice èekaju dušama svojim tri menstruacije. I nije im
dozvoljeno da skrivaju šta je stvorio Allah u matericama njihovim, ako
vjeruju u Allaha i Dan posljednji. A muževi njihovi su dostojniji
vraæanju njihovom u tom (roku), ako žele sreðivanje. I imaju one slièno
(pravo) onom (koje imaju ljudi) nad njima pristojno, a imaju ljudi nad
njima stepen. A Allah je Moæni, Mudri.
229. Razvod (može biti) dva puta, pa je zadržavanje (poslije toga)
uljudno ili puštanje lijepo. I nije vam dopušteno da uzmete išta od
onog šta ste im dali, izuzev ako se oboje budu bojali da neæe stajati u
granicama Allahovim. Pa ako se bojite da neæe stajati u granicama
Allahovim, tad njima dvoma nije grijeh u onome èime æe se (ona)
iskupiti. To su granice Allahove, zato ih ne prelazite! A ko preðe
granice Allahove, pa ti takvi su zalimi.
230. Pa ako je razvede (treæi put), tad mu poslije nije dozvoljena, dok
se ne uda za muža mimo njega. Pa ako je razvede (drugi muž), tad nema
prestupa njima dvoma da se povrate, ako misle da æe èuvati granice
Allahove. A to su granice Allahove, objašnjava ih ljudima koji znaju.
231. I kad razvedete žene, pa dospiju roku svom, tad ih zadržite
uljudno ili ih pustite uljudno. I ne zadržavajte ih nevoljom, da biste
prestupili. A ko to uèini, pa doista je uèinio zulm duši svojoj. I ne
uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodati Allahove prema
vama, i šta vam je objavio od Knjige i mudrosti - savjetuje vas njome.
I bojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.
232. I kad razvedete žene pa dospiju roku njihovom, tad ih ne
sprjeèavajte da se udaju za muževe svoje, kad se oni sporazume meðsobno
uljudno. To se savjetuje od vas onom ko vjeruje u Allaha i Dan
posljednji. To je èasnije za vas i èišæe; a Allah zna, a vi ne znate.
233. I majke æe zadajati djecu svoju dvije pune (godine), za onog ko
želi da upotpuni dojenje. A na ocu: njegovo je opskrbljivanje njihovo i
odijevanje njihovo pristojno. Ne optereæuje se duša izuzev sposobnošæu
njenom. Neæe se oštetiti majka djetetom svojim, niti otac djetetom
svojim. I na nasljedniku je to isto. Pa ako njih dvoje žele odbijanje
(djeteta) po sporazumu njihovom i dogovoru, tad im nema grijeha. A ako
želite naæi dojilju djeci svojoj, tad vam nije grijeh - kad položite
šta dajete uljudno. I bojte se Allaha i znajte da je Allah onog šta
radite Vidilac.
234. A oni od vas koji umru i ostave žene, èekat æe (one) dušama svojim
èetiri mjeseca i deset (dana). Pa kad dospiju roku svom, tad nije na
vama grijeh za ono što æe uèiniti sa dušama svojim pristojno; a Allah
je o onom šta radite Obaviješteni.
235. I nema vam grijeha u onom èime navijestite prosidbu žena ili (to)
sakrijete u dušama svojim. Zna Allah da æete ih vi spominjati, meðutim
ne obeæavajte im potajno, izuzev da govorite govor pristojan. I ne
odluèujte se na braènu vezu dok ne dospije propisano roku svom. I
znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, zato Ga se prièuvajte; i
znajte da je Allah Oprosnik, Blagi.
236. Nije vam grijeh ako razvedete žene koje niste dotakli ili im
odredili dio. I dajte im zadovoljštinu: imuæan prema moguænosti svojoj,
a siromašan prema moguænosti svojoj, zadovoljštinu pristojnu; obaveza
je dobroèinitelja.
237. A ako ih razvedete prije no što ih dotaknete, a veæ ste im
odredili dio, tad (dajete) polovinu onog šta ste odredili, izuzev ako
poštede ili poštedi onaj u èijoj je ruci ženidbena veza. A da
poštedite, bliže je bogobojaznosti. I ne zaboravljajte dobrotu meðu
sobom. Uistinu! Allah je onog šta radite Vidilac.
238. Èuvajte salate i salat srednji, i stojte Allahu skrušeni.
239. Pa ako se budete bojali, onda pješaèeæi ili jašuæi. Pa kad budete
bezbjedni, tad spominjite Allaha, kao što vas je nauèio ono što niste
znali.
240. A oni od vas koji umru, i ostave žene, wasijjet je za žene
njihove: izdržavanje do godine (dana) bez odlaska (njihovog). Pa ako
odu, tad vam nije grijeh u onom šta uèine sa dušama svojim od
pristojnog; a Allah je Moæni, Mudri.
241. I raspuštenicama (pripada) izdržavanje pristojno: obaveza je na
bogobojaznima.
242. Tako vam objašnjava Allah ajete Svoje, da biste vi shvatili.
243. Zar nisi vidio one koji su izašli iz kuæa svojih, a bilo ih je na
hiljade, iz straha od smrti. Tad im je rekao Allah: “Umrite!”, zatim ih
je oživio. Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, meðutim
veæina ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na putu Allahovom i znajte da je Allah Onaj koji èuje,
Znalac.
245. Ko je taj ko æe uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga umnoži
umnožavanjem velikim; a Allah uskraæuje i pruža, i Njemu se vraæate.
246. Zar nisi razmislio o velikanima sinova Israilovih poslije Musaa,
kad rekoše vjerovjesniku svom: “Podigni nam vladara, boriæemo se na
putu Allahovom.” Reèe: “Je li moguæe - ako vam se propiše borba - da se
neæete boriti?” Rekoše: “A šta nam je da se ne bismo borili na putu
Allahovom, a veæ smo protjerani iz kuæa naših i (od) sinova naših.” Pa
pošto im je propisana borba, okrenuše se, izuzev malo njih; a Allah je
Znalac zalima.
247. I reèe im vjerovjesnik njihov: “Uistinu! Allah vam je veæ podigao
Taluta vladarem.” Rekoše: “Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mi
smo dostojniji vlasti od njega i nije mu dato obilje imetka.” Reèe:
“Uistinu, Allah ga je odabrao nad vama i uveæao ga obimno u znanju i
tijelu.” A Allah daje vlast Svoju kome hoæe, i Allah je Sveobuhvatni,
Znalac.
248. I reèe im vjerovjesnik njihov: “Uistinu, znak vlasti njegove je
što æe vam doæi tabut u kojem je smirenje od Gospodara vašeg i ostatak
onog šta je ostavila porodica Musaova i porodica Harunova, nosiæe ga
meleci. Uistinu, u tome je znak za vas, ako ste vjernici.”
249. Pa pošto izaðe Talut sa vojskama, reèe: “Uistinu! Allah æe vas
iskušati rijekom. Pa ko se iz nje napije, pa nije od mene, a ko je se
ne okusi - pa uistinu on je od mene, izuzev ko zagrabi hvatom ruke
svoje.” Tad se napiše iz nje, izuzev malo njih. Pa pošto je prijeðe, on
i oni koji su vjerovali s njim, rekoše: “Mi nemamo sile danas protiv
Džaluta i vojski njegovih.” Oni koji su znali da æe oni biti ti koji æe
sresti Allaha rekoše: “Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s
dozvolom Allahovom!” A Allah je uz strpljive.
250. I pošto se ukazaše Džalutu i vojskama njegovim, rekoše: “Gospodaru
naš! Izlij na nas strpljenje i osnaži noge naše, i pomozi nas protiv
naroda nevjernika.”
251. Tad su ih razbili s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Džaluta i dade
njemu Allah vlast i mudrost i nauèi ga ono šta je htio. A da nije
Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se uneredila
zemlja; meðutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.
252. To su ajeti Allahovi, uèimo ih tebi s Istinom; a uistinu, ti si od
poslanih.
253. Ti poslanici! Odlikovali smo ih jedne nad drugima. Od njih je onaj
s kojim je govorio Allah; i uzdigao je neke od njih stepenima. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. A da
je htio Allah, ne bi se oni meðusobno borili poslije njih, nakon što su
im došli dokazi jasni. Meðutim, razišli su se. Pa od njih je onaj ko je
vjerovao i od njih ko nije vjerovao. A da je htio Allah, ne bi se
borili meðusobno. Meðutim, Allah èini šta želi.
254. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog èime smo vas opskrbili,
prije nego doðe Dan u kojem neæe biti trgovine, niti prijateljstva, a
ni posredovanja. A nevjernici - oni su zalimi.
255. Allah! Samo je On Bog! Živi, Samoopstojeæi! Ne obuzima Ga
drijemež, niti san. Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Ko
je taj ko æe posredovati kod Njega, izuzev s dozvolom Njegovom? Zna šta
je pred njima, i šta iza njih, a ne obuhvataju ništa od znanja
Njegovog, izuzev šta htjedne. Kursijja Njegova obuhvata nebesa i
Zemlju, i ne umara Ga održavanje njihovo. A On je Svevišnji,
Velièanstveni.
256. Nema prisiljavanja u vjeru! Doista se jasno razlikuje ispravnost
od zablude! Pa ko zanijeèe taguta, a povjeruje u Allaha, tad se doista
uhvatio za hvatište najèvršæe, kojem nema kidanja. A Allah je Onaj koji
èuje, Znalac.
257. Allah je Zaštitnik onih koji vjeruju. Izvodi ih iz tmina na
svjetlo. A koji ne vjeruju, zaštitnici njihovi su taguti. Izvode ih iz
svjetlosti u tmine. Takvi æe biti stanovnici vatre, oni æe u njoj biti
vjeèito.
258. Pa zar nisi vidio onog koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru
njegovom?, jer je Allah dao njemu vlast. Kad reèe Ibrahim: “Gospodar
moj je Taj koji oživljava i usmræuje.” Reèe: “Ja oživljavam i
usmræujem.” Ibrahim reèe: “Pa uistinu, Allah dovodi Sunce sa istoka, ta
dovedi ga sa zapada.” Tad se zbuni onaj koji nije vjerovao; a Allah ne
upuæuje narod zalima.
259. Ili kao onaj koji je prošao pored naselja, a ono pusto (palo) sa
krovovima svojim. Reèe: “Kako æe Allah oživiti ovo poslije smrti
njegove?” Tad ga usmrti Allah stotinu godina, potom ga podiže. Reèe:
“Koliko si ostao?” Reèe: “Ostao sam dan ili dio dana.” Reèe: “Naprotiv,
ostao si sto godina. Pa pogledaj hranu svoju i piæe svoje! Nije se ono
pokvarilo; i pogledaj magarca svog; i da uèinimo tebe znakom ljudima. I
pogledaj kosti: kako ih sastavljamo, zatim ih zaodjevamo mesom.” Pa
pošto mu bi jasno, reèe: “Znam da je Allah nad svakom stvari Posjednik
moæi.”
260. I kad reèe Ibrahim: “Gospodaru moj! Pokaži mi kako oživljavaš
mrtve.” Reèe: “Zar ne vjeruješ?” Reèe: “Svakako, ali da se smiri srce
moje.” Reèe: “Pa uzmi èetiri ptice, te ih nakloni sebi, zatim stavi na
svako brdo dio njih, potom ih pozovi: doæi æe ti žurno; a znaj da je
Allah Moæni, Mudri.”
261. Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao
primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu
zrna. A Allah umnožava kome hoæe i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
262. Oni koji troše imetke svoje na putu Allahovom, zatim ne budu
slijedili ono šta udjeljuju prebacivanjem niti uvredom, imaæe oni
nagradu svoju kod Gospodara svog, i neæe biti straha nad njima, niti æe
oni tugovati.
263. Lijepe rijeèi i oprost su bolji od sadake koju prati uvreda; a
Allah je Neovisni, Blagi.
264. O vi koji vjerujete! Ne kvarite sadake svoje prebacivanjem i
uvredom, kao onaj koji udjeljuje imetak svoj da bi vidjeli ljudi, a ne
vjeruje u Allaha i Dan posljednji. Pa primjer njegov je kao primjer
stijene - na njoj prašina, pa je pogodi pljusak, te je ostavi golom.
Neæe se domoæi nièeg od onog šta su stekli; a Allah ne upuæuje narod
nevjernika.
265. A primjer onih koji troše imetke svoje tražeæi zadovoljstvo
Allahovo i uèvršæenje duša svojih, je kao primjer bašèe na brdu: pogodi
je pljusak pa dadne plod svoj dvostruko. Pa ako je ne pogodi pljusak,
onda (padne) rosa. A Allah je onog šta radite Vidilac.
266. Da li bi volio neko od vas da on ima bašèu palmi i grožða ispod
koje teku rijeke, (i) imadne on u njoj raznovrsnog voæa: i pogodi ga
starost, a imadne on potomke nejake, pa pogodi nju orkan - u njemu
vatra, te spali? Tako vam objašnjava Allah znakove, da biste vi
razmislili.
267. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje zaraðujete i
od onog šta izvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loše od toga da
dijelite, i ono šta ne biste uzeli, izuzev da zažmirite na to. A znajte
da je Allah Neovisni, Hvaljeni.
268. Šejtan vam obeæava bijedu i nareðuje vam razvrat, a Allah vam
obeæava oprost od Sebe i blagodat; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
269. Daje mudrost kome hoæe. A kome se da mudrost, pa doista mu je dato
mnogo dobro. A ne pouèava se (niko), izuzev posjednici razuma.
270. I šta udijelite od nafake ili zavjetujete od zavjeta, pa uistinu,
Allah to zna. A nema za zalime nikakvih pomagaèa.
271. Ako istièete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih
fukarama, pa to je bolje za vas i pokriæe vam neka loša djela vaša. A
Allah je o onom šta radite Obaviješteni.
272. Nije na tebi upuæivanje njihovo nego Allah upuæuje koga hoæe. A
šta udijelite od dobrog, pa za duše je vaše; a dijelite jedino tražeæi
lice Allahovo. I šta udijelite od dobrog, biæe vam nadoknaðeno i vama
se neæe zulm uèiniti.
273. (Sadaka je) za fukare koji ogranièeni na putu Allahovom ne mogu
krstariti po zemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti.
Poznaæeš ih po obilježju njihovom: ne traže od ljudi nasrtljivo. A šta
utrošite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
274. Oni koji udjeljuju imetke svoje noæu i danju, tajno i javno - pa
imaæe oni nagradu svoju kod Gospodara svog i neæe biti straha nad njima
i neæe oni žaliti.
275. Oni koji jedu kamatu, neæe ustati, osim kao što ustaje onaj koga
udari šejtan svojim dodirom. To zato što oni kažu: “Zaista je trgovina
kao kamata” - a dozvolio je Allah trgovinu, a zabranio kamatu. Pa onom
kome doðe pouka od Gospodara njegovog te se sustegne, tad je njegovo
ono šta je prethodilo, a stvar njegova je do Allaha. A ko se povrati -
pa takvi æe biti stanovnici vatre, oni æe u njoj biti vjeèno.
276. Briše Allah kamatu, a poveæava sadake. A Allah ne voli nijednog
nevjernika, grješnika.
277. Uistinu, oni koji vjeruju i èine dobra djela i obavljaju salat i
daju zekat, imaæe oni nagradu svoju kod Gospodara svog, i neæe bit
straha nad njima i neæe oni žaliti.
278. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite šta je preostalo
od kamate, ako ste vjernici.
279. Pa ako (to) ne uèinite, tad budite upozoreni ratom od Allaha i
Poslanika Njegovog. A ako se pokajete, tad su vaše glavnice imetaka
vaših. Ne èinite zulm i neæe vam biti uèinjen zulm.
280. A ako (dužnik) bude u nevolji, tad je odgoda do lahkoæe; a da
uèinite (to) sadakom bolje je za vas, kad biste znali.
281. I bojte se Dana u kojem æete biti vraæeni Allahu. Zatim æe se
platiti svakoj duši šta je zaslužila i njima se neæe uèiniti zulm.
282. O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka odreðenog, tad to
zapišite. I neka zapiše pisar izmeðu vas pravedno. I neka ne odbije
pisar da zapiše, kao što ga je pouèio Allah, ta neka piše. I neka
diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodara svog i ne
umanji od njega ništa. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili
slab ili on ne može da diktira, tad neka diktira staratelj njegov
pravedno. I pozovite da svjedoèe dva svjedoka izmeðu vaših ljudi. Pa
ako ne bude dva èovjeka, onda èovjek i dvije žene od onog s kim budete
zadovoljni kao svjedocima - da (ako) zaluta jedna od njih, nek jedna od
njih podsjeti drugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek
vam ne bude mrsko da to zapišete, malo ili veliko, do roka njegovog. To
je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedoèenje i najpodesnije da
ne sumnjate; izuzev ako bude trgovine prisutne koju obræete meðu sobom,
tad vam nije grijeh da je ne pišete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i
neka se ne ošteti pisar niti svjedok. A ako uèinite (štetu), pa
uistinu, to je grijeh vaš. I bojte se Allaha, a uèi vas Allah. A Allah
je o svakoj stvari Znalac.
283. A ako budete na putovanju i ne naðete pisara, tad zalog nek bude
uzet. Pa ako povjeri jedan od vas drugom, tad nek vrati onaj kojem je
povjereno, emanet svoj, i neka se boji Allaha, Gospodara svog. I ne
prikrivajte svjedoèenje. A ko ga sakrije, pa uistinu, to je grijeh srca
njegovog. A Allah je o onom što radite Znalac.
284. Allahovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji! I pokazivali vi
šta je u dušama vašim ili to skrivali, obraèunaæe vas Allah za to, pa
æe oprostiti kome hoæe, a kazniti koga hoæe. A Allah je nad svakom
stvari Posjednik moæi.
285. Poslanik vjeruje u ono šta mu je objavljeno od Gospodara njegovog,
i vjernici. Svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i
poslanike Njegove. “Ne pravimo razliku izmeðu ijednog od poslanika
Njegovih.” I govore: “Èujemo i pokoravamo se. Oprost tvoj, Gospodaru
naš! A dolazište je Tebi!”
286. Ne optereæuje Allah dušu, izuzev moguænošæu njenom. Imaæe ona šta
zasluži, a protiv nje je šta zavrijedi. Gospodaru naš! Ne kazni nas ako
zaboravimo ili pogriješimo. Gospodaru naš! I ne tovari na nas teret kao
što si ga tovario na one prije nas. Gospodaru naš! I ne tereti nas onim
zašto mi nemamo moæi. I briši nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam
se. Ti si Zaštitnik naš, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!