SURA 18. EL-KEHF * PEĆINA

SURA 18. EL-KEHF * PEĆINA
1. Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljuje Knjigu - a nije učinio
njenu iskrivljenost -
2. Ispravnu, da opominje silom žestokom od Njega i obraduje vjernike
koji rade dobra djela, da će oni imati nagradu lijepu,
3. U kojoj će oni ostati vječito.
4. I (da) upozori one koji govore: “Allah je uzeo dijete.”
5. Nemaju oni, niti očevi njihovi o tome nikakvo znanje. Velika riječ
izlazi iz usta njihovih; govore jedino laž.
6. Pa možda bi ti ubio dušu svoju tugom nad tragovima njihovim, ako
neće da vjeruju u ovaj govor.
7. Uistinu! Mi smo ono što je na Zemlji učinili ukrasom njenim, da
bismo ih iskušali - koji od njih je bolji djelom.
8. I uistinu, Mi smo Ti koji će učiniti ono šta je na njoj tlom
neplodnim.
9. Ili računaš da su stanovnici pećine i Rekima bili od znakova Naših
čudo?
10. Kad se mladići sklonuše u pećinu pa rekoše: “Gospodaru naš! Daj nam
od Sebe milost i pripremi nam od stvari naše ispravnost.”
11. Tad smo udarili na uši njihove u pećini godine brojne;
12. Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvije stranke je bolja za
proračun onog što su vremenski proveli.
13. Mi ti pričamo vijest njihovu s Istinom. Uistinu! Oni su bili
mladići, vjerovali su u Gospodara svog, a povećali smo im uputu.
14. I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoše pa rekoše: “Gospodar naš
je Gospodar nebesa i Zemlje; nećemo prizivati mimo Njega božanstvo
(drugo). Zaista bismo tad govorili pretjeranost.”
15. Ovi naši ljudi su mimo Njega uzeli božanstva. Zašto im ne donesu
dokaz jasan? Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišlja protiv Allaha
laž?
16. I kad napustite njih i ono šta obožavaju sem Allaha, tad se
sklonite u pećinu; raširiće vam Gospodar vaš milost Svoju i pripremiće
vam za stvar vašu korisno.
17. I vidiš Sunce kad se diže, obilazi pećinu njihovu zdesna; a kad
zalazi, prolazi ih slijeva, a oni u otvoru njenom. To je od znakova
Allahovih. Koga uputi Allah, tad je on upućen; a koga zavede, tad mu
nećeš naći zaštitnika vodiča.
18. I smatraš ih budnima, a oni usnuli. I prevrtali smo ih desno i
lijevo, a pas njihov je opruženih šapa svojih bio na pragu. Da si na
njih pogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bježeći, i od njih bi se
ispunio strahom.
19. I tako smo ih podigli, da se međusobno raspituju. Govornik između
njih reče: “Koliko ste ostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.”
Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što ste ostali. Zato
pošaljite vas jednog sa ovim vašim srebrenjacima u grad, pa neka vidi
ko je najčišće hrane, te nek vam dođe s opskrbom od njega. I neka bude
blag, i neka nikako o vama ne obavještava nikoga.
20. Uistinu će oni, ako vas savladaju - kamenovati vas ili vas vratiti
u millet njihov, a tad nećete nikada uspjeti.”
21. I tako smo upoznali o njima, da znaju da je obećanje Allahovo
Istina, i da u Čas nema sumnje. Kad su međusobno raspravljali stvar
svoju, pa rekli: “Sagradite nad njima građevinu, Gospodar njihov je
Najbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nad stvari njihovom,
rekoše: “Sigurno ćemo nad njima sagraditi mesdžid.”
22. Govorit će: “Trojica, četvrti im je pas njihov.” I govorit će:
“Peterica, šesti im je pas njihov”, nagađajući o nevidljivom; i
govoriće: “Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar moj je
Najbolji znalac broja njihovog. O njima zna samo malo (njih).” Zato o
njima ne raspravljaj, izuzev raspravom površnom, i ne pitaj o njima od
njih nijednog,
23. I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu, učiniću to sutra”,
24. Bez: “InšaAllah.” I spomeni Gospodara svog kad zaboraviš, i reci:
“Možda će me uputiti Gospodar moj ispravnosti bližoj od ove.”
25. I ostali su u pećini svojoj tri stotine godina i dodali devet.
26. Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što su ostali. Njegovo je
nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvog je On vida i kakvog sluha! Nemaju
oni mimo Njega nikakva zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svom nikoga.”
27. I recitiraj šta ti se objavljuje iz Knjige Gospodara tvog. Nema
izmjenitelja za Riječi Njegove, i nećeš naći mimo Njega utočište.
28. I strpi dušu svoju sa onima koji zazivaju Gospodara svog ujutro i
navečer, želeći lice Njegovo; i ne skidaj oči svoje s njih, želeći
ukras života Dunjaa. I ne slušaj onog čije smo srce učinili nemarnim za
spominjanje Naše i (koji) slijedi strast svoju, a stvar njegova je
pretjerana.
29. I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa ko hoće neka vjeruje, a
ko hoće - pa nek ne vjeruje.” Uistinu! Mi smo zalimima pripremili
vatru, obuhvatiće ih šator njen. I ako zatraže pomoć, pomoći će im se
vodom kao rastopljen metal, spržiće lica. Loše je piće i zlo
počivalište!
30. Uistinu! Onima koji vjeruju i čine dobra djela, uistinu - Mi nećemo
uništiti nagradu onoga ko čini dobro djelo.
31. Ti takvi će imati bašče Adna, ispod njih će teći rijeke; kitit će
se u njemu narukvicama od zlata i nosiće zelena odijela od svile i
brokata, naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade i lijepog
počivališta!
32. I navedi im primjer dvojice ljudi: Načinili smo dvije bašče grožđa
jednom od njih i okružili ih palmama, i između njih dvije načinili
njivu.
33. Obje bašče su dale plod svoj i ništa od njega nije falilo; i dali
smo da kroz njih dvije teče rijeka;
34. I imao je on plod. Pa reče drugu svom - a on je govorio s njim:
“Veći sam od tebe bogatstvom, i jači ljudstvom.”
35. I uđe u bašču svoju - a on je bio zalim duši svojoj - reče: “Ne
mislim da će ovo ikada propasti;
36. I ne mislim da će Čas doći; a ako budem vraćen Gospodaru svom,
sigurno ću naći bolje povratište od tog.”
37. Drug njegov mu reče - a on je raspravljao s njim: “Zar ne vjeruješ
u Onog koji te je stvorio od prašine, zatim kaplje (sjemena), zatim te
upotpunio u čovjeka?
38. Međutim, On, Allah, je Gospodar moj, i ne pridružujem Gospodaru
svom nikoga.
39. A zašto nisi, kad si ušao u bašču svoju, rekao: “MašaAllah! Nema
moći, izuzev u Allaha!” Ako me vidiš da sam manji od tebe imetkom i
djetetom,
40. Pa možda će Gospodar moj da mi da bolje od tvoje bašče - i poslati
na nju obračun s neba, pa će osvanuti tlom klizavim,
41. Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je nećeš moći naći.”
42. I bi opasan urod njegov. Tad poče okretati dlanove svoje nad onim
šta je na nju utrošio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, i
reče: “O da ja nisam pridruživao Gospodaru svom nikoga!”
43. I nije za njega bilo grupe koja će ga pomoći mimo Allaha i nije se
mogao odbraniti.
44. Ondje je zaštita Allaha Istinskog. On je Najbolji nagradom i
Najbolji završetkom.
45. I navedi im primjer života Dunjaa: kao voda koju spuštamo s neba pa
se miješa njome zemaljsko bilje, te (potom) postanu suharci koje
raznosi vjetar. A Allah je nad svakom stvari Posjednik moći!
46. Bogatstvo i sinovi su ukras života Dunjaa; a trajna dobra djela su
bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja nadom.
47. A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemlju istaknutu, i njih
saberemo, tad nećemo ostaviti nijednog od njih,
48. I budu izvedeni pred Gospodara tvog u redovima: “Doista ste nam
došli kao što smo vas stvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vam
nećemo načiniti rok.”
49. I postaviće se Knjiga, pa ćeš vidjeti zločince brižne zbog onog šta
je u njoj, a govoriće: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Ne ostavlja
malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” I naći će ono šta su radili
prisutnim, a Gospodar tvoj neće učiniti zulm nikome.
50. I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učiniše
sedždu, izuzev Iblisa. Bio je od džinna, pa se ogriješio o naredbu
Gospodara svog. Pa zar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo
zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša je zalimima
zamjena!
51. Nisam učinio da oni svjedoče stvaranje nebesa i Zemlje, niti
stvaranje duša njihovih, i nisam uzimalac zavodnika (kao) pomagača.
52. A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje - koje ste smatrali.” Tad
će ih pozvati, pa im se neće odazvati, a načinićemo među njima
stratište.
53. I vidjeće zločinci vatru, pa će shvatiti da će oni u nju pasti, i
neće od nje naći spasa.
54. I doista smo izložili ljudima u ovom Kur’anu od svačeg primjer. A
čovjek je više od ičeg raspravljač.
55. A zadržava ljude da vjeruju - kad im dođe Uputa i da traže oprost
Gospodara svog - jedino što će im doći sunnet ranijih ili će im doći
kazna sučelice.
56. I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao) donosioce radosnih vijesti i
opominjače. A oni koji ne vjeruju, raspravljaju neistinom, radi
pobijanja njome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono čim su upozoreni,
ruglom.
57. A ko je nepravedniji od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svog,
pa se okrene od njih i zaboravi šta su pripravile ruke njegove?
Uistinu, Mi smo na srcima njihovim načinili velove da ga ne razumiju, i
u ušima njihovim gluhoću. I ako ih pozoveš Uputi, pa tad se nikad neće
uputiti.
58. A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti. Da ih ščepava za ono
šta su zaradili, sigurno bi im ubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok,
neće naći mimo njega utočište.
59. A to su gradovi - uništili smo ih pošto su činili zulm, i dali za
uništenje njihovo rok.
60. I kad reče Musa sluzi svom: “Neću prestati dok ne stignem
sastajalištu dvaju mora, ili ću ići godinama.”
61. Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa
(ona) uze put svoj u more rupom.
62. Pa pošto su prešli, reče sluzi svom: “Daj nam naš doručak. Doista
smo na ovom našem putovanju naišli na umor.”
63. Reče: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli na stijenu? Tad sam ja
uistinu zaboravio ribu - a samo je šejtan učinio da zaboravim sjetiti
je se - i uzela je put svoj u more, čudnovato!”
64. (Musa) reče: “To je ono što smo tražili.” Pa se vratiše na svoje
tragove, slijedeći (ih).
65. Tad nađoše roba između robova Naših kojem smo dali milost Našu, i
poučili ga od Nas znanjem.
66. Musa mu reče: “Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si
naučen - ispravnosti?”
67. (Hidr) reče: “Uistinu, ti nećeš moći sa mnom imati strpljenja.”
68. I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvataš znanjem?
69. (Musa) reče: “Naći ćeš me, ako htjedne Allah, strpljivim, i neću se
opirati tvojoj naredbi.”
70. (Hidr) reče: “Pa ako me budeš slijedio, tad me ništa ne pitaj, dok
ti o njemu spomen ne ispričam.”
71. Tad odoše, dok - kad su se ukrcali na lađu, (Hidr) je probuši.
Reče: “Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao
sa stvari teškom!”
72. (Hidr) reče: “Zar nisam rekao: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom
imati strpljenja?”
73. (Musa) reče: “Ne kori me što sam zaboravio, i ne preopterećuj me
posla teškoćom.”
74. Pa odoše, dok - kad susretoše dječaka, tad ga (Hidr) ubi. (Musa)
reče: “Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si
učinio stvar strašnu!”
75. (Hidr) reče: “Zar ti ne rekoh: ’Uistinu, ti nećeš moći sa mnom
imati strpljenja?”
76. (Musa) reče: “Ako te poslije ovog išta upitam, tad se ne druži sa
mnom. Već ti je od mene stiglo opravdanje.”
77. Tad odoše, dok - kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od
stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše
zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reče: “Da si htio, sigurno
bi za to uzeo naknadu.”
78. (Hidr) reče: “Ovo je rastanak između mene i između tebe!
Obavijestiću te o tumačenju onog zbog čega nisi mogao imati strpljenja.
79. Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa
sam želio da je oštetim - a iza njih je bio vladar koji svaku lađu
uzima nasilno.
80. A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te
smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem,
81. Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega
čistoćom i bližeg samilosti.
82. A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u
gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov
pravedan, pa je želio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade
blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to učinio po odredbi
svojoj. To je tumačenje onog nad čim nisi mogao imati strpljenja.”
83. I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci: “Izrecitovaću vam o njemu
spomen.”
84. Uistinu, Mi smo ga učvrstili na Zemlji i dali mu od svake stvari
put.
85. Pa je slijedio put.
86. Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i
nađe kod njega narod. Rekosmo: “O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im
iskaži dobrotu.”
87. Reče: “Što se tiče onog ko čini zulm, pa kaznićemo ga, zatim će
biti vraćen Gospodaru svom, te će ga kazniti kaznom strašnom.
88. A što se tiče onog ko vjeruje i čini dobro, pa imaće on plaću
dobru, i govorićemo mu iz odredbe naše lahko.”
89. Zatim je slijedio put,
90. Dok - kad stiže izlazištu Sunca, nađe ga izlazi nad ljudima kojima
nismo od njega načinili štit.
91. Tako! I doista smo ono šta je kod njega bilo obuhvatili znanjem.
92. Zatim je slijedio put.
93. Dok - kad stiže među dva brda, nađe pored njih narod, jedva
razumiju govor.
94. Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž i Medžudž mufsidi na
Zemlji, pa hoćemo li ti dati naknadu da između nas i između njih
načiniš barijeru?”
95. Reče: “Ono u čemu me je učvrstio Gospodar moj je bolje, zato me
pomozite snagom; načiniću između vas i njih bedem.
96. Dajte mi komade gvožđa.” Dok - kad izravna između dva obronka,
reče: “Pušite!”; dok - kad ga učini vatrom, reče: “Dajte mi da na njega
izlijem (rastopljen) bakar.”
97. Pa nisu mogli da ga pređu, niti su mogli da ga prokopaju.
98. (Zul-karnejn) reče: “Ovo je milost od Gospodara mog, pa kad dođe
obećanje Gospodara mog, učiniće ga sravnjenim. A obećanje Gospodara mog
je istinito.”
99. I ostavićemo da se oni Tog dana zatalasaju jedni u druge, i puhnuće
se u sur, pa ćemo ih sve sabrati.
100. I izložićemo Tog dana Džehennem nevjernicima, izlaganjem,
101. Onima čije su oči bile pod pokrivkom prema Opomeni Mojoj, i nisu
mogli sluh (koristiti).
102. Pa zar računaju oni koji ne vjeruju, da (mogu) uzeti robove Moje
mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mi smo za nevjernike pripremili
Džehennem ugošćenjem.
103. Reci: “Hoćete li da vas obavijestimo o najvećim gubitnicima
djelima?
104. Oni koji zalutaju trudom svojim u životu Dunjaa, a oni računaju da
oni rade dobar posao!”
105. Takvi su oni koji ne vjeruju u ajete Gospodara svog i susret s
Njim. Zato će propasti djela njihova, pa nećemo njima na Dan kijameta
dati (nikakvu) težinu.
106. To je plaća njihova: Džehennem, što nisu vjerovali i uzimali ajete
Moje i poslanike Moje ruglom.
107. Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobra djela, imaće oni bašče
Firdewsa ugošćenjem,
108. Vječno će biti u njima. Promjenu neće želiti iz njih.
109. Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi
se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog” -
makar mi donijeli slično njemu, (kao) pojačanje.
110. Reci: “Ja sam samo smrtnik sličan vama! Meni se objavljuje da je
Bog vaš, Bog Jedini! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek
čini dobro djelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog, nikoga.”