SURA 17. EL-ISRA’ * NOĆNO PUTOVANJE

SURA 17. EL-ISRA’ * NOĆNO PUTOVANJE
1. Slavljen neka je Onaj koji je noću prenio roba Svog od Mesdžidulharama
do Mesdžidul-aksaa - onog čiju smo okolinu blagoslovili - da bi
mu pokazali neke od znakova Naših. Uistinu! On, On je Onaj koji čuje,
Onaj koji vidi.
2. I dali smo Musau Knjigu i učinili je Uputom sinovima Israilovim: “Ne
uzimajte mimo Mene nikakva zaštitnika.”
3. Potomci su onog koga smo nosili s Nuhom. Uistinu, on je bio rob
zahvalan.
4. I odredili smo sinovima Israilovim u Knjizi: “Sigurno ćete napraviti
fesad na Zemlji dva puta i sigurno ćete se uznijeti ohološću velikom.”
5. Pa kad je došlo obećanje prve od dvije (prijetnje), podigosmo na vas
robove Naše, posjednike sile žestoke, pa su pretresali po kućama, i
bijaše obećanje ispunjeno.
6. Zatim smo vam dali povrat na njih, i pomogli vas imecima i sinovima,
i učinili vas većom skupinom.
7. Ako činite dobro, činite dobro za duše svoje, a ako činite zlo, pa
njihovo je. Pa kad dođe obećanje druge (prijetnje) - da ožaloste lica
vaša, i da uđu u Mesdžid kao što su ušli u njega prvi put, i da potpuno
unište šta zauzmu.
8. Možda će Gospodar vaš da vam se smiluje. A ako ponovite, ponovićemo,
a učinili smo Džehennem za nevjernike tamnicom.
9. Uistinu, ovaj Kur’an upućuje onom šta je najispravnije, i donosi
radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela, da će oni imati
nagradu veliku,
10. I da oni koji ne vjeruju u Ahiret - pripremili smo za njih kaznu
bolnu.
11. I priziva čovjek dowom svojom i zlo i dobro; a čovjek je brzoplet.
12. I učinili smo noć i dan dvama znacima. Pa brišemo znak noći i
činimo znak dana vidnim, da biste tražili blagodat od Gospodara svog i
da znate broj godina i računanje. A svaku stvar - razložili smo je
podrobno.
13. I svakom čovjeku - pričvrstićemo mu njegov znamen za vrat njegov i
izvadićemo mu na Dan kijameta knjigu koju će naći otvorenu:
14. “Čitaj knjigu svoju! Dovoljna je Danas duša tvoja protiv tebe
obračunac.”
15. Ko se upućuje - pa samo se upućuje za dušu svoju; a ko luta, pa
samo luta protiv nje. I neće opterećeni nositi teret drugog. A nismo
kažnjavali, dok ne bismo poslali poslanika.
16. A kad želimo da uništimo grad, naredimo u njemu raskošnicima
njegovim, pa se odaju griješenju u njemu, te se ispuni na njemu Riječ,
pa ga uništimo (potpunim) uništenjem.
17. I koliko smo uništili pokoljenja poslije Nuha! A dovoljno je (što
je) Gospodar tvoj o grijesima robova Svojih Obaviješteni, Vidilac.
18. Ko želi ubrzano (ovog života), ubrzaćemo mu u njemu što hoćemo -
kome želimo, zatim ćemo mu dodijeliti Džehennem. Pržiće se njime
pokuđen, odbačen.
19. A ko želi Ahiret i zalaže se za njega trudom svojskim, a on bude
vjernik - pa tim takvima će biti trud njihov pohvalan.
20. Svakom pružamo, takvima i ovakvima, iz dara Gospodara tvog. A dar
Gospodara tvog nije ograničen.
21. Pogledaj kako smo ih odlikovali jedne nad drugima. A sigurno je
Ahiret veći stepenima i veći odlikovanjem.
22. Ne stavljaj uz Allaha božanstvo drugo, pa da sjedneš pokuđen,
ostavljen.
23. A odredio je Gospodar tvoj, da ne obožavate, izuzev Njega, a
roditeljima - dobročinstvo. Ako jedno od njih dvoje ili oboje dostigne
kod tebe starost, tad im ne reci: “Uf!” i ne grdi ih i reci im riječ
plemenitu.
24. I iz milosti spusti im krilo poniznosti, i reci: “Gospodaru moj!
Smiluj se njima dvoma, kao što su me odgajali (dok) sam bio mali.”
25. Gospodar vaš je Najbolji znalac onog šta je u dušama vašim. Ako
budete pravedni - pa uistinu, On je pokajanicima Oprosnik.
26. I daj bližnjem pravo njegovo, i siromahu i sinu puta, i ne rasipaj
rasipnošću.
27. Uistinu! Rasipnici su braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svom
nezahvalan.
28. A ako se okreneš od njih, tražeći milost Gospodara svog kojoj se
nadaš, tad im reci riječ lahku.
29. I ne čini ruku svoju vezanom za svoj vrat, i ne pružaj je svakim
pružanjem, pa da sjedneš prekoren, ogoljen.
30. Uistinu, Gospodar tvoj pruža opskrbu kome hoće i uskraćuje.
Uistinu, On je o robovima Svojim Obaviješteni, Onaj koji vidi.
31. I ne ubijajte djecu svoju iz straha od siromaštva. Mi opskrbljujemo
njih i vas. Uistinu, njihovo ubijanje je greška velika;
32. I ne približujte se bludu! Uistinu, to je razvrat i zao put;
33. I ne ubijte dušu koju je zabranio Allah, izuzev s pravom. A ko bude
ubijen nepravedno, pa doista smo nasljedniku njegovom dali ovlaštenje,
pa neka ne pretjera u ubijanju. Uistinu, on će biti pomognut.
34. I ne približujte se imetku siročeta, osim onako kako je najbolje,
dok ne dostigne zrelost svoju. I ispunjavajte ugovor. Uistinu, za
ugovor će se biti pitano.
35. I ispunjavajte mjeru kad mjerite, vagajte mjerilom ispravnim. To je
bolje i najljepšeg je ishoda.
36. I ne slijedi ono o čemu ti nemaš znanje. Uistinu, sluh i vid i
srce, za svako od njih biće se pitano.
37. I ne hodaj po Zemlji likujući. Uistinu, ti nećeš probiti Zemlju, i
nećeš doseći planine visinom.
38. Sve je to zlo kod Gospodara tvog, pokudno je.
39. To je mudrost od onog šta ti objavljuje Gospodar tvoj. I ne
stavljaj uz Allaha božanstvo drugo, pa da budeš bačen u Džehennem,
prekoren, odbačen.
40. Pa zar je vas odlikovao Gospodar vaš sinovima, a uzeo od meleka
ženske? Uistinu, vi govorite riječ strašnu.
41. I doista, izložili smo u ovom Kur’anu (opomene) da se pouče, a
povećava im jedino izbjegavanje.
42. Reci: “Da su uz Njega bogovi kao što govore, tad bi doista tražili
Vlasniku Arša put!”
43. Slavljen neka je On i Uzvišen nad onim što govore - uzvišenošću
velikom!
44. Slavi Ga sedam nebesa i Zemlja i ko je u njima. I nema nijedne
stvari, a da ne slavi sa hvalom Njegovom, ali ne razumijete slavljenje
njihovo. Uistinu! On je Blagi, Oprosnik.
45. I kad učiš Kur’an, načinimo između tebe i između onih koji ne
vjeruju u Ahiret, veo skriveni;
46. I stavljamo na srca njihova prekrivače da ga ne razumiju, a u uši
njihove gluhoću. I kad spomeneš Gospodara svog u Kur’anu - Jedinog
Njega - okrenu pozadine svoje bježeći.
47. Mi smo Najbolji znalac onog šta slušaju, kad te slušaju, i kad se
oni tajno dogovaraju, kad govore zalimi: “Slijedite samo čovjeka
začarana.”
48. Vidi kako za tebe navode primjere pa lutaju, te ne mogu da nađu
put.
49. I govore: “Zar kad budemo kosti i komadići - hoćemo li uistinu mi
biti podignuti kao stvorenje novo?”
50. Reci: “Budite kamenje ili gvožđe,
51. Ili stvorenje od onog šta je veliko u grudima vašim.” Tad će reći:
“Ko će nas povratiti?” Reci: “Onaj koji vas je stvorio prvi put.” Tad
će ti zatresti glavama svojim i reći: “Kad će to?” Reci: “Možda je
blizu.”
52. Na Dan kad vas pozove, tad ćete se odazvati s hvalom Njegovom, i
mislićete da ste proboravili samo malo!
53. I reci robovima Mojim (da) govore ono što je najbolje. Uistinu,
šejtan sije razdor među njima. Uistinu, šejtan je čovjeku neprijatelj
otvoreni.
54. Gospodar vaš je vaš Najbolji poznavalac. Ako hoće, smilovaće vam
se, a ako hoće kazniće vas. I nismo poslali tebe nad njima zaštitnikom.
55. I Gospodar tvoj je Najbolji znalac onog ko je na nebesima i Zemlji.
A doista smo odlikovali vjerovjesnike jedne nad drugima, i dali smo
Dawudu Zebur.
56. Reci: “Prizivajte one koje ste držali (bogovima) mimo Njega” - pa
ne vladaju otklanjanjem nevolje od vas, niti (njenim) mijenjanjem.
57. Takvi koje oni prizivaju, traže način pristupa Gospodaru svom -
koji od njih će biti najbliži - i nadaju se milosti Njegovoj i boje se
kazne Njegove. Uistinu, kazna Gospodara tvog je ono čega se treba
čuvati.
58. I nema nijednog naselja, a da ga Mi nećemo uništiti prije Dana
kijameta ili ga kazniti kaznom žestokom. To je u Knjizi napisano.
59. A sprječava Nas da pošaljemo znakove, jedino što su ih poricali
raniji. I dali smo Semudu devu jasnim (znakom), pa su joj učinili zulm.
A znakove smo slali samo (kao) zastrašivanje.
60. I kad ti rekosmo: “Uistinu, Gospodar tvoj obuhvata čovječanstvo.” I
učinili smo snoviđenje koje smo ti pokazali, jedino iskušenjem ljudima,
i drvo prokleto u Kur’anu. A zastrašujemo ih, pa im (to) samo povećava
pretjeranost veliku.
61. I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu!” Tad padoše
ničice, izuzev Iblisa. Reče: “Zar da činim sedždu onome koga si stvorio
od ilovače?”
62. Reče: “Vidiš li Ti ovo čemu si ukazao čast nada mnom? Ako me
ostaviš do Dana kijameta sigurno ću savladati potomstvo njegovo, izuzev
malo.”
63. (Allah) reče: “Odlazi! Pa ko te od njih bude slijedio, pa uistinu,
Džehennem će biti plaća vaša, plaća potpuna.
64. I podbodi koga možeš od njih glasom svojim, i sakupi na njih
konjicu svoju i pješadiju svoju, i sudjeluj im u imecima i djeci, i
obećavaj im.” A obećava im šejtan jedino obmanu.
65. Uistinu! Robovi Moji - nećeš ti imati nad njima autoritet. A
dovoljan je Gospodar tvoj Zaštitnik.
66. Gospodar vaš je Taj koji goni za vas plovila u moru, da tražite iz
blagodati Njegove. Uistinu, On vam je Milosrdan.
67. I kad vas dotakne nevolja u moru, iščezne onaj koga prizivate mimo
Njega. Pa pošto vas izbavi na kopno, odvratite se. A čovjek je
nezahvalan!
68. Pa zar ste sigurni da neće učiniti da vas proguta obronak kopna ili
poslati na vas pješčanu oluju?, potom sebi nećete naći zaštitnika.
69. Ili ste sigurni da vas neće vratiti u to drugi put, te poslati na
vas uragan vjetra, pa vas potopiti što ste bili nezahvalni, zatim
nećete sebi naći protiv Nas za to pristalicu.
70. A uistinu, ukazali smo čast sinovima Ademovim, i nosimo ih kopnom i
morem, i opskrbili smo ih dobrim stvarima, i odlikovali ih prednošću
nad mnogima od onog kog smo stvorili.
71. Na Dan kad pozovemo sve ljude s imamom njihovim - pa kome se da
knjiga njegova u desnicu njegovu, pa takvi će čitati knjigu svoju i
neće im se učiniti zulm žilice hurmine košpice.
72. A ko je na ovom (svijetu) slijepac, pa on će biti na Ahiretu
slijepac i najodlutaliji od puta.
73. I skoro da te baš odvrate od onog šta ti objavljujemo, da bi protiv
Nas izmišljao drugačije od tog, a tad bi te (oni) sigurno uzeli
prijateljem.
74. I da te nismo učvrstili, skoro bi im se baš nešto malo naklonuo.
75. Tad bismo doista dali da ti iskusiš dvostruko života i dvostruko
smrti, zatim ne bi sebi našao protiv Nas pomagača.
76. I zamalo da te doista preplaše iz zemlje, da te iz nje istjeraju, a
tad ne bi ostali iza tebe, izuzev malo.
77. Sunnet onog kog smo poslali prije tebe od poslanika Naših, a nećeš
u sunnetu Našem naći izmjenu.
78. Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca, do mraka noći, i Kur’an (uči)
zorom. Uistinu, Kur’an zorom je svjedočen.
79. A od noći - pa probdij je nafilom za sebe. Možda će Gospodar tvoj
da te uzdigne na mjesto pohvalno.
80. I reci: “Gospodaru moj! Daj mi da uđem ulaskom istinskim, i izvedi
me izvođenjem istinskim i dadni mi od Sebe snagu pomažuću.”
81. I reci: “Došla je Istina, a nestala je neistina. Uistinu, neistina
je nestajuća.”
82. I objavljujemo od Kur’ana ono šta je lijek i milost vjernicima; a
zalimima povećava jedino gubitak.
83. I kad obdarimo čovjeka, odvrati se i udalji na svoju stranu. A kad
ga dotakne zlo, bude očajan.
84. Reci: “Svako radi na svoj način. Pa Gospodar vaš je Najbolji znalac
onog ko je najupućeniji putu.”
85. I pitaju te o Duhu. Reci: “Duh je po naredbi Gospodara mog, a vama
je od znanja dato samo malo.”
86. A da hoćemo, sigurno bismo povukli ono šta smo ti objavili, zatim
ne bi sebi za to našao protiv Nas zaštitnika,
87. Osim milosti Gospodara tvog. Uistinu! Dobrota Njegova je prema tebi
velika.
88. Reci: “Kad bi se sakupilo čovječanstvo i džinni, da donesu sličan
ovom Kur’anu, ne bi sličan njemu donijeli, makar oni jedni drugima bili
pomagači.
89. A doista smo čovječanstvu iznijeli u ovom Kur’anu od svakog
primjera (ponešto), pa većina svijeta odbija, osim nevjerstvo.
90. I rekoše: “Nećemo ti vjerovati, dok ne učiniš da za nas provrije
izvor iz zemlje;
91. Ili imadneš ti bašču palmi i grožđa, pa učiniš da kroz nju poteku
rijeke izbijajući;
92. Ili daš da padne nebo - kao što tvrdiš - na nas u komadima, ili
dovedeš Allaha i meleke sučelice;
93. Ili ti imadneš kuću od zlata; ili se popneš u nebo. A nećemo
vjerovati u uspon tvoj, dok nam ne spustiš knjigu koju ćemo čitati.”
Reci: “Slavljen neka je Gospodar moj! Jesam li (išta), osim smrtnik,
poslanik?”
94. A sprječavalo je ljude da vjeruju, kad bi im dolazila Uputa, samo
što su govorili: “Zar je podigao Allah smrtnika poslanikom?”
95. Reci: “Da su na Zemlji meleci koji hode smireno, sigurno bismo im
spustili s neba meleka poslanikom.”
96. Reci: “Dovoljan je Allah svjedok između mene i između vas.”
Uistinu! On je o robovima Svojim Obaviješteni, Onaj koji vidi.
97. A koga uputi Allah, tad je on upućen; a koga zabludi - tad im nećeš
naći zaštitnike mimo Njega. I sakupićemo ih na Dan kijameta na licima
njihovim slijepe i nijeme i gluhe. Sklonište njihovo biće Džehennem.
Kad god se stiša, povećaćemo im seir.
98. To je plaća njihova, zato što nisu vjerovali u ajete Naše i
govorili: “Zar ćemo kad budemo kosti i komadi, uistinu mi biti
podignuti stvaranjem novim?”
99. Zar ne vide da je Allah, Koji je stvorio nebesa i Zemlju, Kadar da
stvori slične njima i dadne im rok u koji nema sumnje. Pa odbijaju
zalimi - osim nevjerstvo.
100. Reci: “Da vi vladate riznicama milosti Gospodara mog, tad biste se
sigurno suzdržali zbog straha od potrošnje.” A čovjek je škrtac.
101. I doista, dali smo Musau devet znakova, dokaza jasnih - ta pitaj
sinove Israilove - kad im dođe, te reče njemu faraon: “Uistinu, ja te
smatram, o Musa, opčaranim.”
102. Reče: “Doista znaš, ove (znakove) objavljuje samo Gospodar nebesa
i Zemlje, kao znamenja, a uistinu, ja te smatram, o faraone,
uništenim.”
103. Tad je želio da ih protjera iz zemlje, pa smo potopili njega i
onog ko je bio s njim, sve.
104. I rekli smo poslije njega sinovima Israilovim: “Nastanite zemlju!
Pa kad dođe obećanje Ahireta, dovešćemo vas grupisane.”
105. A s Istinom smo ga spustili i s Istinom je sišao. I tebe smo
poslali samo kao donosioca radosnih vijesti i opominjača.
106. A Kur’an - razdijelili smo ga, da ga učiš ljudima sa zadrškom, i
spustili smo ga (postepenim) objavljivanjem.
107. Reci: “Vjerovali (vi) u njega ili ne vjerovali! Uistinu, oni
kojima je dato znanje prije njega, kad im se uči, padaju na brade
ničice,
108. I govore: ’Slava neka je Gospodaru našem! Doista je obećanje
Gospodara našeg izvršno!’
109. I padaju na brade plačući, a (to) im povećava skrušenost.”
110. Reci: “Prizivajte Allaha”, ili “Prizivajte Milostivog.” Kako god
zovete - pa Njegova imena su najljepša. I ne budi glasan u salatu svom,
i ne prigušuj (glas) u njemu, i traži između toga put,
111. I reci: “Hvala neka je Allahu Koji nije uzeo dijete i Koji nema
ortaka u vlasti i Koji nema zaštitnika od poniženja;” i veličaj Ga
tekbirom!”